Popričali smo s Vitomirom Mijićem, dopredsjednikom NK ”Radnik” Križevci o aktualnostima u klubu. Više pročitajte u nastavku.
Kada je počela Vaša strast za nogometom?
Jako davno, još kao klinac kada sam krenuo u osnovnu školu. Prvi pravi nogometni koraci su bili u NK Čelik Križevci. Ovdje sam prošao školu nogometa, a kao junior sam bio pozvan u prvu ekipu, dvije godine sam igrao za prvu ekipu i zbog nekih određenih razloga, trener koji je tada vodio ekipu me baš nije previše volio i tražio sam papire i otišao sam u Viktoriju iz Vojakovca. Oni su tada bili 2 županijska liga. u Viktoriji sam igrao do 2010. godine, a razlog prekida je bila ozljeda Ahilove tetive, pukla mi je na utakmici u Vojakovcu i to pet mjeseci prije svadbe. Nakon toga sam se vratio i još par sezona sam igrao u veteranima, dio u Viktoriji iz Vojakovca, a dio u NK Radnik Križevci.
Križevački stadion je napokon uređen, čeka se još i umjetna trava iza bazena, mislite li da su ovo adekvatni uvjeti za jednog stabilnog trećeligaša i kluba s takvom poviješću?
Ovo sve što radimo, a mislim da imamo dobre uvjete, ali ta umjetna trava je velika boljka ovog kluba i mislim da bez umjetne trave teško funkcioniramo, previše je tu selekcija, na primjer u selekciji od 13 godina imate 30 klinaca, a dok njih 30 dođe, a u isto vrijeme druga selekcija ima trening, teško je odraditi normalan trening u normalnim uvjetima, a pogotovo dok je vani loše vrijeme. Bez umjetne trave ne vidim neki bolji napredak škole nogometa. Velika je usporedba dok naša djeca igraju s Đurđevcem koji je dobio umjetnu travu i tu se vidi veliki napredak u tome što Picoki rade sa svojom djecom, a na tome im svaka čast, ali želim reći da umjetna trava uvelike podiže kvalitetu škole nogometa i mislim da bez toga napraviti daljnji iskorak je jako teško.
Znate li možda kada bi umjetna trava mogla zaživjeti?
Sve što znam su neke informacije koje dobivam od svojih frendova, ali konkretnu informaciju nemam. Mi pokušavamo doći do gospodina Rajna i do njegovih kolega, sreo sam ga, rekao je da se na tome radi, ali neke konkretne informacije nemam. Samo znam da nas od HNS-a čeka umjetna trava, to smo uspjeli dobiti, a ovim putem se zahvaljujem našem savezu i gospodinu Markulinu koji nam je podrška u svemu, Darko Jambreković je s njim u kontaktu, umjetnu travu smo izlobirali, znaju svi koliko nam je to potrebni, znaju kakvu tradiciju ima naš klub, koliko klinaca ima, znaju da proizvodimo stvarno kvalitetne igrače, koji dalje odlaze u Slaven Belupo ili Dinamo, ali znaju svi da bez umjetne trave ne možemo, da nam je to stvarno bitna stvar da bi se uozbiljili i da bi išli prema nekom većem rangu, a ne samo to, nego da naša djeca imaju normalne uvjete, da ne treniraju u blatu i na pijesku na pomoćnom igralištu na kojem su stvarno teški uvjeti. I onda dok dođe zima i dok je vani kiša ili blato, dok je vani hladno, onda uz sve ostale udruge moramo dobivati termine da nam klinci odlaze u 9 navečer na trening, kad je škola, pa onda dođu doma u 11-12 sati navečer, a to su stvarno nenormalni uvjeti za malu djecu.
U klubu ste 10 godina, kako ste zadovoljni razdobljem koje je iza Vas u Upravi?
Mislim da mogu biti jako zadovoljan. Sjećam se tih dana dok smo tek došli, koliko nam je teško bilo. Igraš u prvoj županijskoj ligi, ne želim nikoga podcjenjivati, ali mislim da naš klub mora biti daleko iznad toga. Mi smo ipak jedan Grad, s jednom velikom tradicijom, u kojem se proizvode kvalitetni igrači, a mislim da je prva županijska liga bila podcjenjivanje za nas. Trebalo je godina i godina, naravno, stepenicu po stepenicu da dođemo do ovog gdje smo sad. Mislim da ovaj klub može još puno bolje, ali za to su opet uz ne samo umjetnu, potrebni porast financija, što je opet kočnica da razmislimo treba li to nama ili ne, ali naravno, novci određuju sve, tako je to i kod nas, ali mislim da je uz neka dodatna financijska sredstva ovaj klub spreman ići dalje u neki veći rang.
Na utakmicama reagirate emotivno na skoro svaku situaciju, jeste li takvi i privatno ili je nogomet Vaš ispušni sistem?
Mislim da sam takav i privatno, jednostavno sam takav, nekad si ne mogu pomoći, dok nešto voliš i dok 100 posto ulaziš u to i dok tvoje srce kuca za taj klub, za tvoju obitelj, jednostavno si ne mogu pomoći, dajem 100 posto od sebe u sve.
Želja Vam je osvojiti seniorski kup, u zadnjih par godina više puta smo stali na zadnjoj stepenici, vjerujete li da klub može do duple krune ove sezone?
Kao prvo još 2002. godine, kao igrač Viktorije iz Vojakovca, sam igrao finale kupa, izgubili smo od NK Koprivnice, tada smo bili 2. Županijska liga, Koprivnica je bila favorit u toj utakmici, a samim time što smo ušli u finale kupa je bio velik uspjeh za nas, nije baš bilo realno da osvojimo, ali samim time što smo ušli dalje u kvalifikacije za ulazak među 32 ekipe u Hrvatskoj je bio uspjeh. Igrali smo doma s NK Lučko, ali ne z Vojakovcu nego na gradskom stadionu. Ta utakmica je ona utakmica koju pamtiš cijeli život, a odigrali smo 1-1. kasnije dva produžetka po 15 minuta je bilo bez golova, a na kraju smo ispali na jedanaesterce nakon 9 serija. Da smo dobili Lučko, igrali bi ili s Dinamom ili s Hajdukom. Nakon ispadanja je bilo teško i taj kup mi je ostao prepreka koju želim proći.
Što se tiče duple krune, smatram da smo kao klub spremni, da imamo ambicije i da smo sposobni, ali sad u sportu je sve jako teško, nema tu garancije da ćeš nešto osvojiti, dovoljna je jedna utakmica da si loš i da ispadneš u kupu ili da, kako se mi sad s Poletom natječemo za gol razliku, da mi zabijemo gol više ili manje, sve je moguće, ali dok god postoji šansa da mi to odradimo ja vjerujem da smo sposobni i znam da cijela ekipa diše samo za jedno, ubiti za dvoje.
Kako je došlo do pokliča – Kup je naš?
Što se tiče – Kup je naš, ima tu jedna priča. Ne mogu se sjetiti točne godine, ali znam da smo u prvenstvu igrali protiv Tehničara iz Cvetkovca, bili smo 4. Nogometna liga, s njima smo se borili za prvo mjesto. Utakmica se igrala u Križevcima, a bilo je krajem 10 mjeseca, početak 11, derbi utakmica između nas i Cvetkovca, stvarno smo se pripremali. Znam da sam s Draženom (Kemenovićem) provjeravao teren, svi smo čekali tu utakmicu i bili uzbuđeni, a na kraju nas je ta utakmica šokirala, mislim da smo izgubili 6-1 ili 7-1, bili smo u velikom šoku. Pred kraj utakmice smo shvatili da je Cvetkovec u tom trenutku bolja ekipa od nas, što su pokazali i na terenu. Ne toliko bolja što se tiče golova, ali u tom trenutku su bili bolja ekipa. Nisam htio izgubiti volju pa u jednom trenutku prije kraja utakmice, mi je došlo da nama ipak ostaje kup, neka oni osvoje prvenstvo, a mi ćemo kup. Tako je to sve krenulo, krenuli smo vikati – Kup je naš, nek’ si oni uzmu prvenstvo, a iduću utakmicu s njima smo igrali proljeće kod njih u gostima i tamo smo iz zezali neka oni osvoje prvenstvo, a mi ćemo kup. Oni su ispali nakon toga iz kupa, a mi smo došli do finala. Od zadnjih šest godina, četiri puta smo ušli u finale, ali nismo ga još osvojili. Od četiri puta, tri puta smo bili jako blizu, jedino je NK Koprivnica bila bolja od nas, a tri ostala nismo pobijedili, ali ne mogu reći da je protivnik bio bolji od nas.
Vi ste dopredsjednik kluba, koje su ambicije za slijedeće razdoblje?
Volimo ići korak po korak, nešto što je blizu, a s druge strane daleko, mogu samo reći da imamo ambicije, ali ne bi htio ići u neku daleku budućnosti, bitno je da mi odradimo stvari koje su ispred nas u blizini, a onda ćemo lako dalje o novim ambicijama.
Poboljšanje infrastrukture ili sportski uspjeh kluba?
Mislim da je to kombinacija, ali mislim da treba prvo gledati umjetnu travu da se poboljšaju uvjeti, to je po meni prva stvar, ali klub bez ambicija i na terenu nije pravi klub. Trebamo gledati u oba smjera, ali meni osobno su uvjeti na prvom mjestu.
