Ovih dana vrlo je gust raspored ravnateljice Gradskog muzeja Križevci. Ova multimedijalna umjetnica i profesorica likovne kulture svakoga dana putuje na relaciji Zagreb-Križevci i obratno. U glavnu metropolu s 14 godina odvela ju je ljubav prema umjetnosti, a u Križevce se vratila prije četiri godine poslom – kada je postala ravnateljica Gradskog muzeja Križevci.
“Nisam nikada niti otišla iz Križevaca, uvijek sam surađivala s nezavisnom kulturnom scenom. Kada je Klub Kulture krenuo s radom, na molbu Saše Živkovića, motivirala sam kolege s Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu s nastavničkog odsjeka da doniraju 50 svojih grafika, crteža i slika za aukciju, a sve kako bi se prikupila sredstva za Klub Kulture. Izložbe su mi organizirali i Udruge K.V.A.R.K. i P.O.I.N.T., s kojima i danas vrlo rado surađujem. Smatram da svatko mora jednom otići, prikupiti znanje i naučiti nešto novo, a zatim se vratiti u svoj kraj prenijeti to znanje”, izjavila je Tea.
Deset je godina djelovala kao samostalna umjetnica i bila članica Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Mirovinsko osiguranje i staž su tekli, a ona je morala sama tražiti poslove. Nekoliko godina vodila je umjetnički prostor Likovne galerije Prsten i Galerije proširenih medija u Hrvatskome društvu likovnih umjetnika, a čija je članica od 2008. godine. Osim ranijih iskustava u realizaciji vlastitih izložbi te projekata (od 2006. godine, kao apsolventica s kolegama je oformila umjetničku grupu Projekt6, a kasnije i prve autorske kustoske koncepcije izložbi (Halfway / “Na pola puta”, Galerija PM, HDLU, Zagreb 2011., 48. Zagrebački Salon, 2013.), a organizaciji i promociji, u pravo to iskustvo joj je pomoglo na poziciji ravnateljice. Prikupila je iskustvo u organizaciji izložbi, u komunikaciji s kulturnim institucijama i ostalim institucijama i udrugama koje čine kulturnu zajednicu.
Na posljednjoj svojoj samostalnoj izložbi “Između/Between”, bili su prisutni i Teini roditelji. Njezina majka je otkrila kako su učiteljice uvijek govorile “Tea će biti umjetnica”, a Tea je ukratko ispričala anegdotu.
“Moj djeda je radio u tiskari pa bi znao donijeti baki koja je bila ‘šnajderica’ male blokiće (ostatke) i to su morali skrivati od mene. Uvijek bih to zašarala i crtala cijeli dan, brzo bih ispunila bunt blokića. To je utjecalo na mene. Potaknulo me da krenem umjetničkim putem, da i dalje crtam, stvaram. Pozitivne reakcije ljudi koji su me okruživali davale su mi vjetar u leđa. Kada ti netko prizna ono što radiš, to te dodatno motivira”, otkrila je Tea.
Križevački “dragulj” i čuvar kulturne baštine ima bogatu povijest, a više o muzeju nam je ispričala Tea.
“Muzej se planirao 30-ih godina prošlog stoljeća, 1934. godine se prikupljala zbirka i tu su krenule ideje o osnutku novog muzeja. Osnovan je 1952. godine, a za to je zaslužan Dragutin Zajec. Osim što je osnovao muzej i radio u njemu, donirao je i puno osobnih i prikupljenih predmeta. Zbirka se gradila godinama, a tek 1968. godine došla je stručna osoba u muzej – profesor Srimšek, ujedno i povjesničar umjetnosti i slikar. On je najzaslužniji što sjedimo u prostoru Likovne galerije. Vladimir Srimšek je nadopunjavao arheološku i etno zbirku, formirao Umjetničku (likovnu) zbriku, a osnovao je i Galeriju. Od 1968. godine na dalje se nadograđivao i prilagođavao prostor muzeja za sadržaje koje ima, a i danas je tako”, ispričala je Tea.
Sedamdeseta obljetnica Gradskog muzeja Križevci obilježena je 2022. godine. Ravnateljica Hatadi i kustosi su napravili povodom ove divne obljetnice četiri glavne izložbe i na taj način proslavili rođendan križevačkog muzeja.
“Tokom 2022. godine organizirali smo četiri velike i važne izložbe: ‘Čuvar križevačke baštine – 70 godina Gradskog muzeja Križevci’ pripremio je viši kustos Ozren Blagec, a izložbom je predstavljena povijest i kronologija rada i razvoja muzeja. Muzejska savjetnica mr. sc. Lana Okroša Rožić, inače arheologinja, pripremila je pregled 80 godina arheoloških istraživanja na području Križevaca. S obzirom na to da nemamo etnologa u muzeju, pozvala sam kustosicu Vesnu Peršić Kovač iz koprivničkog muzeja, a ona je s Ivanom Vinkovićem i mnogobrojnim suradnicima pripremila izložbu ‘Put čipke’. Za kraj je bila predstavljena Umjetnička (likovna) zbirka izložbom ‘Revizija ‘Žena’ koju smo zajedno u suradnji pripremili ravnatelj Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti Branko Franceschi i ja”, rekla je Tea.
Najdugovječniji ravnatelj koji je svojim radom i osobnošću privukao odanu publiku, a koja i danas dolazi je Zoran Homen, a Tea je imala samo riječi hvale po pitanju njega.
“Zoran Homen je dugo bio kustos, dok Vladimir Srimšek nije otišao u mirovinu. Nakon toga je preuzeo ulogu voditelja muzeja. Križevački muzej je tada još pripadao pod Pučko otvoreno učilište, nije bio samostalna institucija, tek 2000.-ih se muzej odvojio i postao samostalan. Homen je dugo godina bio ravnatelj, a inače je arheolog po struci pa je i puno napravio po pitanju arheologije u Križevcima. Od kada je tada mlada kustosica Lana Okroša Rožić preuzela Arheološku zbirku, on se odlučio posvetiti likovnoj umjetnosti i vođenju galerije. Puno truda je uložio u razvoj publike, ne samo izlagačkim programom već i likovnim radionicama. Drago mi je da su moji prethodnici podigli visoko ljestvicu, da imamo tako lijepu Umjetničku zbirku, puno je toga sačuvano i prikupljeno na različite načine i uz pomoć svih Križevčanki i Križevčana”, izjavila je Tea.
Zbirke se stalno šire, a zahvaljujući sugrađanima koji kod kuće pronalaze predmete i doniraju ih, zbirke postaju bogatije. Ako mislite da bi neki predmet koji imate kod kuće dobro došao u muzejsku zbirku, evo što vam je činiti.
“Ljudi se uglavnom javljaju sami, neki nam nude i za otkup. Imamo manji budžet za otkup manje građe pa nismo u mogućnosti uvijek otkupiti što bi voljeli. Prije tri godine započela sam suradnju s gospodinom Željkom Hlebecom, vezano za izložbu o Tvornici ‘Čelik’ te uz trogodišnji projekt ‘Zajednički fotografski narativi’, s obzirom na to da je on svojevremeno fotografirao za reviju ‘Vikend’ u izdanju Vjesnika i čuva mnogobrojne autorske fotografije iz cijele tadašnje Jugoslavije (posebno Križevaca i križevačkog kraja), a koje su danas povijesni dokument života, razvoja grada i promjena posljednje tri dekade prošlog stoljeća. Naša suradnja potaknula je Željka da donira svu svoju fotoopremu Gradskom muzeju Križevci, a u tome i je bit, čar našeg rada i rada Muzeja. Ljudi često čiste tavane ili kuće, nikome se ne da kopati po tim stvarima i pregledavati što ima. Najčešće se toga žele riješiti odjednom. Kada prepoznate nešto vrijedno, a nemate prostor i mogućnosti da to čuvate, javite nam se i pohranit ćemo rado u muzej za buduće naraštaje”, poručila je Tea.
Zanimalo nas je koje ciljeve ima Gradski muzej Križevci od preuređenja pa do rada, ali i željeli smo saznati više o glasinama koje kruže, a to je da se križevački muzej seli na novu lokaciju. Od 2019. godine od kada je Tea Hatadi ravnateljica dogodila su se strašna zbivanja od pandemije, potresa pa i rata.
“Program se morao prilagođavati, temeljni ciljevi su održati objekte, sigurnost, bolje uvjete za čuvanje građe, ali i za same djelatnike. Želimo ponuditi još kvalitetnije sadržaje publici, jer nije svatko u mogućnosti pratiti i posjetiti programe u Zagrebu ili u nekom drugom gradu pogledati izložbu kada ona može doći i u Križevce. U planu je obnova Županijske palače za novi stalni postav i interpretacijski centar, to nije tajna. Na njoj radimo posljednje dvije godine. Posebno se oko ovoga angažirao zamjenik gradonačelnika Danijel Šaško, kao i gradski pročelnici Ivan Biškup i Krešimir Brunović te mnogobrojni suradnici. Krajem veljače prijavili smo se na jedan natječaj, a pripremljena dokumentacija obuhvaća kompletne radove na zgradi Županijske palače, kompletnu obnovu i prilagodbu prostora za nove sadržaje, kao i svu opremu koja je zamišljena u Idejnom projektu. Želja je stvoriti interpretacijski centar sa suvremenom pričom o kulturi, običajima i osobama. Ovaj naš hospicij je prekrasan, no zadnje intervencije unutar stalnog postava su rađene 2002. godine. To je jedan pravi biser u Hrvatskoj i ljudi se oduševe kada dođu u stalni postav. Zgrada je sama po sebi dio povijesne jezgre, što ju čini i kulturnim objektom. Voljela bih da se taj prostor očuva. U budućnosti mi je želja da Likovna galerija dobije ime, time bi poprimila autentičnost. Osobe po kojima bi se mogla imenovati, a to je moj skromni prijedlog, su slikari Marijan Detoni i Jelka Struppi Wolkensperg. Želja je i dalje raditi na razvoju publike, na povećanju broja edukativnih i umjetničkih radionica i predavanja, a time bi se privuklo više publike. Iako sam odaziv na programe koje pripremamo je itekako dobar”, otkrila je Tea.
Od najmlađih do najstarijih naraštaja posjećuje muzej. Ravnateljica Hatadi pohvalila je rad bivšeg dugogodišnjeg ravnatelja Zorana Homena, Zdenka Baloga, Igora Brkića i Saše Živkovića, te učiteljica i učitelja likovne kulture koji su posljednjih više od tri desetljeća organizirali krasne radionice kako bi djecu i odrasle educirali o umjetnosti i kulturi i još dublje upoznali s križevačkim muzejom, s obzirom na to da digitalno doba krade dječju pozornost.
“Muzeji su ključni po pitanju općeg znanja i kulture. Vrlo je bitno da djeca od vrtićke dobi posjećuju izložbe i događanja. Naglasak je na tome da dožive prostor i povežu se s njime, a ne da moraju odjednom nešto naučiti. Naglašavam uvijek svima da je ovo javni, zajednički i naš prostor. Javna sredstva ulažemo u program, iz tog razloga likovni programi u našem prostoru su besplatni, a bogatim programom vraćamo javnosti uloženo. Smatram da danas u Križevcima, 70% djece zna gdje je Likovna galerija, uzmemo li u obzir i onih 300 koji su već imali radove na izložbama pa smo od njih napravili ‘male likovne face’. Mislim da muzeji neće izgubiti svoju funkciju bez obzira na virtualan svijet. Naš muzej ima preko 11.000 predmeta i teško da bi to mogli sve digitalno umnožiti. Muzeji moraju biti otvoreni i moramo očuvati baštinu za buduće naraštaje”, izjavila je Tea.
Ono što se promijenilo na digitalnome planu Gradskog muzeja Križevci, da je službena web stranica koja je obogaćivana posljednje četiri godine u potpunosti osvježena, kao i aktivna promocija rada križevačkog muzeja na društvenim mrežama i portalima. Tea je i sama otkrila da je mlađe publike sve više prisutno na novim događanjima od kada objavljuju putem društvenih mreža.
“Smatram da je posljednjih godina dobra komunikacija s mladima koji vole umjetnost ili se umjetnošću žele i već bave te da oni i sami osjete potporu od strane našeg muzeja. Recimo ja takvu potporu možda nisam imala prije nego što sam upisala akademiju. Sa svim mladim umjetnicima se čujem putem poruka i imamo vrlo prijateljski odnos, iznimno bi mi bilo drago da surađujemo i u budućnosti. Meni je bitno da te osobe kada odu iz Križevaca, educiraju se i vrate kada prikupe kvalitetne vještine”, rekla je Tea.
Hatadi je i sama primijetila više posjetitelja na izložbama kada objavi događaj na Facebook profilu Gradskog muzeja Križevci.
“Što se tiče društvenih mreža, primijetila sam da osobe koje reagiraju na objavu, svrate uvijek na izložbe. Puno je posla oko društvenih mreža, ipak smo ozbiljna institucija i promišljeno moramo plasirati sadržaj” objasnila je Tea.
Osjećaj punog srca po pitanju rada ovdje ili u Zagrebu? Na odgovor nismo morali dugo čekati, Tea je odmah jasno rekla “Križevci”.
“Dobro pitanje, u Križevcima se više osjećam prirodno. Radila sam kao voditeljica galerija u Hrvatskome društvu likovnih umjetnika i onda sam davala i zadnji atom snage. Nakon nekog vremena izložbe su mi postale jednake. Prostor je puno veći i zahtjevniji, a izložbe koje su ulazile bile su visokobuđetne i skupe u produkciji. Počela sam sve manje emotivno doživljavati izložbe, više radno. U Križevcima mi je veći taj osjećaj ponosa kada nešto dobro stvorimo, uvijek sam puna emocija. Ovo je moj grad i ljudi s kojima sam odrasla, važno mi je da ti ljudi dođu, posjete izložbe. Slobodno pitaju, predlože ili kritiziraju, a ja sam uvijek tu, otvorena za prijedloge i diskusije”, priznala je Tea.
I dok smo šetali muzejom i promatrali zanimljive predmete, saznali smo kakav program posjetitelji mogu očekivati u 2023. godini. Ove godine u planu su samostalne izložbe. Priprema se retrospektivna izložba nagrađivanih radova najpoznatijeg dizajnera iz križevačkog kraja Igora Galaša, a za izložbu je zaslužna zagrebačka kustosica Elizabeta Wagner. Ovih dana je otvorena izložba naivnog slikarstva Đurđice Balog i đurđevačkog slikara Pere Topljaka Petrine.
“Za Dan grada Damjan Abou Aldan i ja u suradnji s tvrtkom Radnik pripremamo izložbu o 50 godina hotela Kalnik Križevci. Interesantna suradnja se sprema s doktorom Husinecom i Mirelom Martinović. Predstavit će se njegovi tekstovi o ljekarništvu, a ukazala se prilika da će biti prikazani i predmeti iz stare gradske ljekarne u Križevcima. Naravno, ne treba zaboraviti spomenuti Križevačko likovno ljeto s našim Križevčankama i Križevčanima, ali i vrijednu suradnju s Akademijom likovnih umjetnosti u Zagrebu s kojom surađujem na autorskoj kustoskoj izložbi ‘Fundusi u vezi'”, otkrila je Tea.
U 70. godina od kada postoji Gradski muzej Križevci, promijenilo se nekoliko ravnatelja, moglo se svjedočiti izložbama raznih tematika, ali jedno je ostalo isto – znatiželjna publika koja voli kulturu i uvijek rado svojim očima upija nove slike ili predmete koji su izloženi.
