Križevačka kulturna scena od ovog je proljeća bogatija za novu energiju na čelu jedne od svojih najvažnijih institucija. Marina Vidović Krušić stupila je 1. ožujka 2026. godine na dužnost ravnateljice Gradske knjižnice „Franjo Marković“. Iako nova na ovoj poziciji, njezina veza s knjigom, informacijskim znanostima i lokalnom zajednicom traje već godinama.
Diplomirala je 2011. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (hrvatski jezik i književnost te informatologiju, smjer bibliotekarstvo), a danas drži zvanje više knjižničarke i naslovne predavačice. Iza nje je 15 godina bogatog radnog staža – od školskih knjižnica, gdje je kroz projekte čitanja iz užitka odgajala mlade čitatelje, do Veleučilišta u Križevcima, gdje je radila kao knjižničarka, predavačica, glavna urednica mrežnih stranica te pokretačica virtualne knjižnice Virtualna VUK. Autorica je znanstvenih radova, aktivna članica Matice hrvatske, Društva knjižničara Bilogore, Podravine i Kalničkog prigorja te Udruge „Dr. Stjepan Kranjčić“ u sklopu koje godinama sukreira nacionalni natječaj „Književni Kranjčić“.
S novom ravnateljicom razgovarali smo o izazovima, viziji modernog knjižničarstva, snazi tiskane riječi i planovima za budućnost u kojoj je lokalna zajednica uvijek na prvom mjestu.
O prvim dojmovima i naslijeđu
Prošla su nepuna tri mjeseca otkako ste preuzeli vođenje knjižnice. Kakvo ste stanje zatekli i što vidite kao najveći potencijal, a što kao najveći izazov?
Nakon stupanja na dužnost ravnateljice kao najveću snagu zatekla sam djelatnike knjižnice koji svojim znanjem, voljom i predanošću svakodnevno doprinose dostupnosti knjižnične građe, usluga i programa različitim skupinama naših korisnika. Najveći izazov svakako je odgovoriti na sve želje i potrebe zajednice, ali to je ujedno i dokaz kako je percepcija knjižnice u javnosti u skladu s našom misijom i vizijom, tj. knjižnica je prepoznata kao mjesto učenja, istraživanja, igre, opuštanja i druženja, ali i kao mjesto razvoja kompetencija i kreativnosti svakog pojedinca tijekom cijelog života.
Vaša prethodnica, Marjana Janeš-Žulj, ostavila je dubok trag u radu ove institucije. Kako gledate na njezino naslijeđe?
Naslijeđe kolegice Marjane Janeš-Žulj nova je zgrada knjižnice, uvođenje bibliobusne službe, ali i velika potpora knjižničarima u svakodnevnom radu i u razvoju brojnih programa za različite skupine korisnika koji se provode već godinama. Upravo to su temelji koje treba očuvati, ali i na kojima dalje treba razvijati knjižnicu kao mjesto otvorenosti, suradnje i provođenja vremena u ugodnom i inspirativnom okruženju.
Knjižnica budućnosti: Od STEM setova do održivosti
Popis vaših planova i želja za knjižnicu prilično je ambiciozan. Što vam je u fokusu i kako vidite ulogu moderne knjižnice danas?
Knjižničari uvijek teže boljem, idealnijem, raznolikijem i smislenijem u svakom pogledu. Tako i ja težim povećanju broja djelatnika, većem broju sati otvorenosti knjižnice za korisnike, funkcionalno opremljenom prostoru u kojemu je još više mjesta za provođenje aktivnosti i programa, većem broju aktivnih korisnika, razvoju kvalitetnih programa za sve skupine korisnika, još aktivnijoj suradnji sa srodnim institucijama i udrugama, uključivanju volontera u rad knjižnice, promociji građanske znanosti i zavičajnih tema… Plan je opširan, a popis želja dug. Ali svakom kulturnom djelatniku na prvom mjestu uvijek bi trebala biti upravo lokalna zajednica i načini na koje joj može pridonijeti.
Danas u knjižnicu ne dolazimo više samo po knjigu. Kako odgovarate na digitalno doba i promjene u društvu?
Knjižnice su već dugo vremena više od mjesta za posudbu knjiga, zapravo je gotovo nemoguće nabrojati sve njihove funkcije i društvene uloge. Jasno je kako je temeljna funkcija knjižnice dostupnost građe, namjerno kažem građe a ne knjiga, jer u knjižnicama je dostupna i audiovizualna građa (filmovi, crtići, videoigre), zvučne knjige, lego setovi, STEM setovi, 3D olovke i pisači, društvene igre, igraće konzole, građa koja je nastala u digitalnom obliku ili je naknadno digitalizirana, a neke knjižnice posuđuju i prostor, opremu, stvari, alat pa čak i sjeme.
Upravo sve navedeno i jesu odgovori knjižnica na društvene promjene, raznolike potrebe korisnika i promjene u navikama čitanja na koje utječu sve dostupniji digitalni sadržaji. Knjižnice ne nude samo spomenutu građu nego različitim programima educiraju korisnike o njezinom korištenju. Ali najvažnije je zapravo kako knjižnice razmišljaju i o načelu održivosti. Zašto bi svi sve kupovali, ako nešto mogu posuditi kad im zatreba? Zašto ne bi naučili kako od otpada izraditi neki ukrasan ili funkcionalan predmet umjesto da ga kupuju? Kako da poprave i dalje koriste neki predmet ili uređaj?
Zaključak je kako su knjižnični djelatnici svjesni promjena te su navikli odgovarati na sve potrebe svojih korisnika s jasnom vizijom kako je razmjena ideja, znanja i vještina višestruko korisna lokalnoj zajednici. Što se pak digitalnog tiče, ono je naša stvarnost i koristi nam u svakodnevnom životu, ali čovjek je evoluirao s knjigom i ona je postala puno više od izvora informacija. Čitanje knjiga, pravih tiskanih i uvezenih, svojevrsni je ritual koji neće izbrisati digitalna transformacija.
Briga za sve generacije i “nevidljivi” posao
Često imamo osjećaj da su knjižnice najviše usmjerene na najmlađe. Kakav je vaš pristup različitim dobnim skupinama u Križevcima?
Svim skupinama korisnika treba posvetiti jednako mnogo pozornosti jer nam je važno svima biti na usluzi. Svaka skupina traži drugačiji pristup i količinu sadržaja. Možda se zato čini kako su nam u fokusu djeca i mladi, jer to je najugroženija skupina koju nastojimo odgajati u što češćem doticaju s knjigom (poželjno je čitati djeci i prije rođenja) i poticati da što češće dolazi u knjižnicu. Bilo da se razvija čitanje iz užitka, sudjelovanje u zanimljivim aktivnostima povezanim s knjigom i čitanjem, iz priča se uče važne lekcije o životu i svijetu, u njima je sve dobro i loše što gradi i odgaja ljudsku civilizaciju.
U protekla dva mjeseca uveli smo i dodatne programe za sugrađane treće životne dobi. Na našu radost, njihove reakcije su jako pozitivne jer osim što razvijaju kompetencije, međusobno se druže i ispunjavaju slobodno vrijeme u jednom ugodnom okružju. Radimo i na međugeneracijskoj suradnji iz koje proizlaze pozitivni učinci na sve sudionike. Ali zapravo svaka skupina korisnika može u knjižnici pronaći nešto za sebe i zato pozivam i one neodlučne da se slobodno priključe aktivnostima i programima koji ih zanimaju. Knjižnice su mjesto inkluzije i uvažavanja različitosti, bez predrasuda i osuđivanja.
Knjižnica konstantno pulsira događanjima, no što se događa iza zatvorenih vrata, izvan onoga što korisnici vide?
Programa, događanja i suradnji je i trenutno jako puno i jedva se pokrivamo da sve organiziramo ili pomognemo kao suorganizatori svima koji nam se obrate. Svaki program iziskuje pripremu, komunikaciju, organizaciju, promociju, pripremanje i raspremanje prostora, razmišljanje o puno detalja… A kulturna i javna djelatnost samo je jedan manji segment života knjižnice. Ono što većina korisnika ne zna, a mislim da je potrebno javno reći, u knjižnici je puno nevidljivog posla koji je potrebno obaviti kako bi se zadržala kvaliteta poslovanja.
Kako u tom dinamičnom okruženju motivirate tim i kako su vas prihvatili?
Moram iskreno reći kako potrebe za dodatnom motivacijom nema. Svi smo mi visokomotivirani i visokoproduktivni jer je u našoj struci često potrebno uložiti više napora kako bi naš rad bio vidljiv i koristan drugima. Želje za razvojem također ne nedostaje, svi se redovito stručno usavršavaju, surađuju s drugim knjižnicama i našim knjižničarskim društvom, a ono što je najvažnije u kolektivu su skladni međuljudski odnosi i od prvog dana se osjećam dobro prihvaćenom i kao dio tima. Sve se temelji na razmjeni znanja i iskustva, a odluke se donose na temelju argumenata cijelog tima.
Iskonska znatiželja i ritual čitanja
Što za vas osobno predstavlja knjiga i što vas najviše pokreće u poslu?
Za mene osobno knjige su prozor u neki svijet ili misaoni sklop drugačiji od mog, u um neke druge osobe koja stvari vidi iz perspektive različite od moje. Od prvih slikovnica preko završenog studija hrvatske književnosti pa do danas, knjigama me vuče ona iskonska ljudska znatiželja koja je najzdraviji motiv i pokretač. S tom znatiželjom poklopili su se i mnogi kulturni i obrazovni djelatnici koji su me odgajali i na neki način bili moji vodiči na putu prema radu u znanosti i kulturi. Kako vele, za odgoj djeteta potrebno je cijelo selo, a ja sam ga imala. I ono najvažnije, još uvijek ga imam jer dopuštam da me i dalje odgajaju pametni, vrijedni i dobronamjerni od kojih se puno može naučiti. Danas me u poslu najviše motivira želja za doprinosom kulturnom sektoru, želja da drugi barem u maloj mjeri osjete ono što ja osjetim kad primim knjigu, uđem u knjižnicu ili sudjelujem na nekom kulturnom događaju.
Što se trenutno nalazi na vašem noćnom ormariću? Imate li preporuku za naše čitatelje?
U zadnjih desetak godina uglavnom čitam slikovnice djeci. Budući da postoje prekrasno ilustrirana izdanja slikovnica u kojima su i lijepe i poučne priče, smatram kako sam tu na velikom dobitku. Tu su još i stručna literatura, zakoni, pravilnici, ugovori… Šalim se… (smijeh) Svaka pročitana knjiga na neki način nas oblikuje, produljuje naše spoznaje, osjećaje, razumijevanje svijeta i ljudi. Mislim da treba tražiti ono što odgovara našim željama i osjećajima. Zato je teško preporučiti neku knjigu. Svaki čitatelj u njoj pronalazi nešto drugo. Mislim da na način razmišljanja više utječe otvorenost prema pročitanom nego broj pročitanih knjiga.
Za kraj, kakav trag želite ostaviti iza sebe u Gradskoj knjižnici „Franjo Marković“?
U svakom trenutku moga mandata, a i nakon njega, željela bih da ljudi govore o knjižnici, a ne o meni. Svi mi dolazimo i odlazimo, utkamo što znamo i možemo, a institucija knjižnice ostaje i živi dalje. Željela bih da djeca s veseljem pamte dane provedene u igraonici, prijatelje koje su tamo upoznali, željela bih da pamte prespavanac u knjižnici, svaku predstavu Kolibrića koju su pogledali ili u kojoj su glumili, da se čitatelji tiska i dalje vesele zajedničkim šalama, da djeci čajni kolutići ostanu trajna uspomena na dječje čajanke, da naš bibliobus ostane putujući crveni svijet priča… Svima želim da što češće osjete sve čari knjižnice!
Knjižnica u brojkama: Izvanredna aktivnost u 2025. godini
Da su Križevčani itekako vezani uz svoju knjižnicu, najbolje pokazuju službeni statistički podaci za proteklu, 2025. godinu. Bogatstvo programa, tisuće posjetitelja i impresivan broj posuđenih naslova govore o ustanovi koja živi punim plućima.
