Kako je lijepo i privilegirano kada u životu uspijemo svojoj učiteljici razredne nastave zahvaliti na njenom trudu i zalaganju posjetom, razgovorom, ali i poklonom. Posebno poklonom u kojem itekako direktnu zaslugu za njegovo ostvarenje ima i ona i još k tome to se odvija nakon 54 godine od održanog prvog školskog sata i zvona.
Pisac Pjer svojim je današnjim dolaskom u Dom Novak u Širokom Brezju nemalo je iznenadio i razveselio svoju učiteljicu Ankicu Marijanović, ili kako ona voli da se kaže „drugaricu“, koja ovdje provodi svoje umirovljeničke dane i poklonio joj svoj najnoviji roman „Muka po Stjepanu“. Emocija, razdraganost, ali i nesputane povezanosti i razumijevanja nije nedostajalo, naprotiv. Sjećanja su se razigrala i učas su se punim glasom prepričavale zgode i dogodovštine, a svako malo su probijale i suze radosnice.
Nakon druženja učiteljica Ankica je Pjeru obećala da se baš raduje i da je počašćena što može pročitati njegov roman te da će biti stroga sa svojim mišljenjem i komentarom:
-„To što si veliki i odrasli te ne oslobađa činjenice da sam ti ja i dalje učiteljica. Jednom tvoja učiteljica, uvijek tvoja učiteljica!“
